KAKO JE OSMIŠLJEN PROJEKT NAŠEG HAJDUKA

WhatsApp
Telegram
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Facebook

Prilikom razmišljanja kako omogućiti sudjelovanje navijača u upravljanju HNK Hajduk Split,, uzori su nam bili nogometni klubovi Barcelona i Benfica. Zašto baš oni?

Barcelona je najpoznatiji nogometni klub na svijetu, ali je i simbol Katalonije, što je naglašeno u sloganu „Mes que en club“ – više od kluba. Također je poznata i po svom ustrojstvu gdje „sociosi“, članovi kluba, kojih ima 173.071 na izborima biraju Upravni odbor predvođen Predsjednikom kluba.
Pravo sudjelovanja na izborima imaju svi punoljetni članovi koji su članovi najmanje godinu dana po principu „jedan član – jedan glas“. Pravo da budu birani u tijela kluba imaju oni koji zadovoljavaju uvjete aktivnog glasačkog prava uz dodatak da ne smiju biti zaposlenici kluba dvije godine prije izbora te moraju imati prebivalište na području Katalonije.
Najviše tijelo kluba je Generalna skupština u kojoj se većina izaslanika bira ždrijebom i ona uglavnom kontrolira financijsko poslovanje kluba te se brine oko organizacije provedbe izbora.

Na izborima za Upravni odbor članovi kluba mogu izabrati između lista koje moraju imati između 14 i 21 člana, a koje predvodi nositelj kandidature i budući Predsjednik kluba i Upravnog odbora. Kako bi kandidatura bila valjana, mora se priložiti podrška članova kluba koja mora biti veća od broja polovice članova Skupštine (za izbore održane 2010. to je bilo 2095 članova) te bankovna garancija koji moraju solidarno potpisati svi kandidati na određenoj listi, a koja se može aktivirati u slučaju nanošenja štete klubu.
Predsjednik kluba i njegov Upravni odbor bira se na 6 godina, s tim da predsjednik može biti izabran najviše 2 puta uzastopno.
Jedan ili više članova Upravnog odbora mogu biti opozvani ako glasanje o povjerenju zatraži 5 članova Upravnog odbora, 5% članova ili 50% zastupnika u Skupštini. Za provedbu opoziva potrebna je dvotrećinska većina više od 10% članova koji su izašli na izbore.

Pri pokušavanju preslikavanja Barceloninog modela na situaciju u Hrvatskoj i Hajduku, prije svega treba voditi računa da se radi o klubu koji je smještenu jednoj od najbogatijih pokrajina Europe čiji GDP po glavi stanovnika iznosi 30.700 €, kao i činjenica da se kluba natječe u jednoj od najgledanijih svjetskih liga.
Najinteresantnija se čini ideja o bankovnoj garancija koju u Hrvatskoj zasada ne nalazimo u praksi, iako i važeći zakoni omogućuju nadoknadu štete zbog nesavjesnog poslovanja. Dok bi s jedne strane to trebalo predstavljati prepreku neozbiljnim i neodgovornim kandidatima, vrlo je moguće da bi se na taj način put u upravljačke strukture otvorio tajkunima kojima eventualna aktivacija garancija ne bi bila prepreka u eventualnom štetnom poslovanju. Postoji mogućnosti da bi takav način, zbog pravne nesigurnosti, odbio određeni broj odgovornih i sposobnih ljudi koji jednostavno nemaju povjerenja u pravni sustav RH da u nekakvom politički motiviranom procesu ne bi došlo do oduzimanja njihove imovine.

Činjenica je da usprkos svojim velikim uspjesima u Španjolskoj i Europi, Barcelona nije klub s najvećim brojem članova. Ta titula pripada Benfici.

Benfica je 2006. ušla u Guinessova knjigu rekorda kao klub s najvećim brojem članova da bi 2009. godine prešli brojku od 200.000 članova s plaćenom članarinom.
Postoji nekoliko razloga zašto je baš Benfica uzeta kao idealan model.

Benfica je svoje najveće uspjehe, osvajanje europskih titula ostvarila sad već davnih ’60 uz bljesak ’80ih godina, vrlo slično Hajduku. Portugal je jedna od siromašnijih zemalja Europske unije, GDP iznosi 21.000 € po glavi stanovnika (40% veći od hrvatskog). Portugal je sa 10 milijuna stanovnika država srednje veličine, dok Hrvatska ima 4,5 milijuna. Demokracija je i u Portugalu krhka biljka , tek je 1974. nakon Revolucije karanfila uspostavljen demokratski poredak, dok je Hrvatska slobodne izbore dočekala 16 godina kasnije.
Trofeje u portugalskoj ligi uglavnom osvajaju dva kluba (Benfica i Porto) uz povremeno uključivanje trećeg (Sporting), dok je ostatak lige puno slabije i rijetko se bori za trofeje. Hrvatsku nogometnu ligu je samo jednom osvojio klub koji nije Hajduk ili Dinamo (glavni rival), dok ostatak lige uglavnom nema novca niti za plaće igrače. Benfica je posljednjih godina, usprkos osvojenim domaćim trofejima, ipak u sjeni Porta koji niže europske uspjehe. Hajduk je u proteklih 6 godina osvojio samo jedan kup, izborio igranje po skupinama u europskim natjecanjima nakon 16 godina, dok Dinamo kontinuirano nastupa u Europskoj ligi,a ove godine i u Ligi prvaka. I na kraju, ali sasvim sigurno ne i najmanje bitno, navijači Benfice, No Name Boys jedina su službena prijateljska grupa najstarije navijačke skupin u Europi, Torcide Split.
Ipak, broj članova Benfice raste, klub je financijski stabilan i dalje osvaja domaće trofeje.

Vrhovno tijelo kluba je Generalna skupština na kojoj pravo sudjelovanja imaju svi punoljetni članovi koji su članovi kluba više od godine dana. Na Skupštini, kao i prilikom glasanja za Upravni odbor, glasovi članova vrijede na sljedeći način:

više od 1 godine, a manje od 5 godina članstva = 1 glas
više od 5, a manje od 10 godina članstva = 5 glasova
više od 10, a manje od 25 godina članstva = 20 glasova
više od 25 godina članstva = 50 glasova

Da bi bio izabran na bilo koje mjesto u klubu, članom se mora bit najmanje 10 godina. Svi mandati traju 4 godine. Izvanrednu skupštinu može sazvati 10.000 glasova. Da bi se održala, mora joj prisustvovat dvije trećine glasova koji su Skupštinu sazvali, a odluke se donese većinom glasova.

Klubom upravlja Upravni odbor koji se sastoji od Predsjednika, 4 ili 6 potpredsjednika, te 2 zamjenska potpredsjednika članova i 2 zamjenska koji se biraju na mandat od 5 godina. Predsjednik mora biti članom Benfice najmanje 25 godine, a i kandidaturu njegovog Upravnog odbora, mora podržati barem 10 000 glasova.

.

Na izborima glasaju svi punoljetni članovi Benfice koji su članovi više od jedne godine i to dopisno ili u nekoj od „Kuća Benfice“ koji postoje u gotovo svim gradovima Portugala..

Tu ne prestaju sličnosti s Hajdukom – udruga SL Benfica osnovala je 2007., za potrebe svog profesionalnog nogometnog kluba, dioničko društvo u kojem sportsko društvo Benfica drži 40% dionica, a 10,04 drži holding kompanija, također u vlasništvu sportskog društva Benfica. I ako je u više navrata ponuđen otkup većinskog paketa dionica, dosadašnji predsjednici su čvrsti u stavu da će članovi uvijek ostati većinski vlasnici u dioničkom društvu.

Biranje, model članstva i honoriranje godina staža glavni su uzori projekta Naš Hajduk. Sve je to prilagođeno trenutnoj situaciji gdje je naše članstvo u povojima pa nema smisla stavljati godine članstva za prijavljene članove Nadzornog odbora. Također je i cijena prilagođena uvjetima u Hrvatskoj i iznosi oko 15 EUR godišnje.

Godine članstva će se honorirati malo drugačije:
od 1 do 3 godine – 1 bod
od 4 do 7 godina – 2 boda
od 8 do 12 godina – 3 boda
od 13 do 20 godina – 4 boda
21 godina i više – 5 bodova.

Ovaj model u kojem se kombiniraju dioničko društvo s udruga poznat je u zemlji s najgledanijom ligom u Europi u sezoni 2010/2011 , Njemačkom.

U Njemačkoj postoji nekoliko oblika ustrojstva klubova. Postoje udruge građana, kao npr. Schalke, zatim društva ograničenom odgovornošću kao npr. Wolfsburg, udruge građana koje su za potrebe profesionalnog pogona osnovala klasična dionička društva u kojem udruga građana ima većinsku paket kao npr. Bayern Muenchen te udruge građana koja su osnovala specifična dionička društva u kojima sva prava ima većinski vlasnik kao npr. Borussia Dortmund koja je zasada i jedini klub koji kotira na burzi.

Interesantna je činjenica da usprkos tome što njemački klubovi, prije svih Bayern, igraju zapaženu ulogu u europskom nogometu i da se radi o zemlji s 80 mlijuna stanovnika, broj članova nije toliki koliki bi se očekivao u usporedbi s portugalskim primjerom. Tako Bayern Munchen trenutno ima 147.000 članova, a ove godine mu se u klubu „preko 100.000“ članova po prvi put pridružio Schalke čijim vjernim navijačima treba skinuti kapu jer se radi o klubu koji zadnji put bio prvak zaista davne 1958. godine.
Budući da se radi o zemlji čiju je legislativu Hrvatska gotovo u potpunosti prekopirali (nažalost ne i provedbu) te općenitom ugledu koji Njemačka uživa u hrvatskoj javnosti, iz modela upravljanja klubova i u toj zemlji može se puno naučiti, a pogotovo o funkcioniranju lige i cjelokupne nogometne infrastrukture.

Uzevši sve navedene organizacijske modele, ali i iskustva navedenih klubova zaključili smo da bi Hajduk trebao funkcionirati po sličnom modelu. Hajduk je u svom gradu i regiji (Dalmacija), ali i šire puno više od Kluba, te su vjerni navijači najveće njegovo blago i vrijednost. Upravo bi navijači rukovođeni demokratskim principima bili idealni upravitelji kluba.

U konačni organizacijskog prijedloga trebalo je ubaciti i lokalne okolnosti u kojima Hajduk djeluje. Prvo smo krenuli od činjenice da je Hajduk športsko dioničko društvo sa jasnom vlasničkom strukturom: Grad Split ima 56% dionica, dok prvi sljedeći ima malo manje od 10% i to državna Agencija za sanaciju banaka, zatim vlasnik pojedinac (Jako Andabak) sa 5% učešća u kapitalu, dok ostatak opada na 20-ak manjih dioničara koji imaju udjele od 0,5% do 5% i oko 6.000 dioničara sa simboličnim brojem dionica (od 1 do 10).
Za razumijevanje stanja u Hajduku i ovolike zainteresiranosti navijača za pronalaženjem idealnog modela upravljanja bitno je znati okolnosti u kojima je klub djelovao zadnjih 20-ak godina. Hrvatska je nakon tranzicije iz socijalizma u demokraciju doživjela temeljite promjene (na žalost, uz ratne žrtve). Promjene su zahvatile sve sfere društva od društvenog uređenja, ali i ekonomije – posebno načina rada trgovačkih društava. Stjecajem okolnosti mnogi od njih nisu preživjeli tu tranziciju. Sam Hajduk je prije preoblikovanja u dioničko društvo (proces je završen 2008.) godinama imao blokiran račun najviše zbog poreznog duga državi (napominjem još jednom da mu država bila i vlasnik). Iako zakoni Republike Hrvatske (usklađen sa europskom legislativom) zabranjuju višegodišnje poslovanje u blokadi – Hajduku je to „uspijevalo“ skoro 10 godina. Na koncu pravnom gimnastikom iscrpljen i netransparentnim poslovanjem osiromašen – Klub je sve dužnike koji su pristali pretvorio u dioničare (a država je bila najveći vjerovnik). Samo preoblikovanje odrađeno je u nekoliko krugova (slično kao IPO – Initial public offering) i njime se Klub rasteretio dugova, te mu se uplatilo oko 80 milijuna kuna svježeg kapitala (čime se podmirio 30-ak milijuna kuna duga vjerovnika koji nisu željeli pretvoriti dug u udjele, te mu se dao početni kapital za daljnji rad). Glavni problem Kluba je i dalje ostao isti – loše upravljanje. Isti vlasnik i isto loše kadroviranje unutar bazena stranačkih poslušnika, te rijetkih stručnjaka. Napomena je da je do preoblikovanja Hajdukom u njegovoj Skupštini (tada je bio organiziran kao udruga građana) većinu mjesta imali Grad Split i Županija splitsko-dalmatinska, a sada je kontrolni paket prebačen isključivo na Grad Split.
Zbog svega navedenog, bitno je istaknuti da Grad Split nije do udjela došao kupnjom ili ulaganjem, već je Hajduk (osnovan 1911. godine i tretiran do sada kao javno dobro) dobio od države. Kako gradski vijećnici upravljaju, između ostalog, i Hajdukom, navijači koji ne žive u Splitu ne mogu sudjelovati u upravljanju klubom niti posredno preko lokalnih izbora.

U analizi stanja detektirani su ključna problema, a kao glavni ciljevi njihovog rješavanja definirani su : potraga za upravljačkim kadrom izvan domene politike i uključivanje svih navijača (ma gdje god bili) u direktno odlučivanje. Uz to smo, po uzoru na europske klubove, odlučili i financijski osnažiti Klub donošenjem odluke o obaveznoj registraciji navijača s pravom glasa – na način da plate članarinu (ali ne Udruzi Naš Hajduk koja provodi izbore, već direktno Hajduku).

Daljnji koraci su nam bili analiza Zakona o trgovačkim društvima koji je na snazi u Republici Hrvatskoj od 1993. godine (i imao je dvije veće korekcije i usklađivanje sa EU regulativom 2007. i 2009.) i prema kojem hrvatsko tržište kapitala prilično uređeno posluje više od desetljeća (što se ne bi moglo reći za udruge građana, pogotovo one koje se bave sportom tj. profesionalnim sportom). Upravo iščitavajući pravila društava kapitala došli smo na ideju da iskoristimo prava glavnog vlasnika Grada Splita i pokušamo njegovih 56,10% udjela u Hajduku iskoristiti za model navijačkog upravljanja. Zakon je tu jasan – dioničari, među kojima je najveći Grad Split, na Glavnoj skupštini Društva biraju Nadzorni odbor koji dalje bira Upravu Društva, te nadzire i potvrđuje njeno poslovanje. S druge strane Gradsko vijeće (sastoji se od 25 vijećnika) koje su izabrali građani Grada Splita na demokratskim izborima upravljaju Hajdukom. U duhu demokracije zaključili smo da bi oni pravo biranja Nadzornog odbora mogli prenijeti na udrugu, direktno zainteresiranih, navijača. Kako je odluka pala da se baziramo na Nadzorni odbor (u dotadašnjoj konstelaciji snaga Grad Split je predlagao 7 od 9 članova) krenuli su pregovori sa radnim timom kojeg je imenovao Gradonačelnik. Trebalo je predložiti Gradskom vijeću Grada Splita da pravo odabira ljudi u Nadzornom odboru prepuste navijačima.

U međuvremenu je stupio na snagu kompletno novi Zakon o sprječavanju sukoba interesa kojim je u stavku 3 članka 15. definirano:
(3) Članove upravnih tijela i nadzornih odbora trgovačkih društava u kojima jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ima dionice ili udjele u vlasništvu (kapitalu društva) predlaže glavnoj skupštini, odnosno skupštini društva predstavničko tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave, na temelju prethodno provedenog javnog natječaja.

Iz svega je razvidno da je Gradsko vijeće dužno provesti javni natječaj za popunjavanje mjesta u Nadzornom odboru Hajduka. Stoga je konačan prijedlog rješenja izgledao da se raspiše javni natječaj i da navijači oformljeni u udrugu Naš Hajduk zajedno sa Gradskim vijećem definiraju uvjete budućih nadzornika. Kako je po istom Zakonu dužno oformiti povjerenstvo u kojem će sjediti članovi Gradskog vijeća – oformljen je tim u kojem su za vanjske savjetnike uvrstili članove Udruge. Povjerenstvo prima i provjerava zadovoljavaju li prijavljeni kandidati formalne uvjete natječaja. Sve one koji zadovoljavaju predaju se na glasanje članovima Udruge. Po završetku izbora 7 kandidata sa najvećim brojem glasova se dostavljaju u Povjerenstvo koje od toga sačinjava prijedlog odluke o imenovanju članova Nadzornog odbora Hajduka i koje predaje na glasanje Gradskom vijeću. Gradsko vijeće prihvaća ili odbija prijedlog navijača. Ukoliko prihvati saziva se Glavna skupština Hajduka gdje će predstavnik Grada podržati prijedlog novih članova u Nadzornom odboru.