Pomorac Mario uz Hajduk „za sva vrimena!“: “Klub je kao obitelj, čuvajmo Ga!”

WhatsApp
Telegram
Facebook
Twitter
LinkedIn
Email
Facebook

Mnogi navijači Hajduka postavili su si sveti cilj da u godinama koje slijede kumulativno doniraju iznos od 7.500 kuna za otkup dionica kako bi se i njihovo ime i prezime našlo u tematskom parku koji će se uskoro početi graditi pokraj stadiona Poljud.

Veliki je broj onih koji su već dosad donirali potreban iznos, no ni nakon toga nisu prestali donirati, nego su pronašli novi motiv kako bi dali dodatni doprinos u projektu „Za sva vrimena!“. Jedan od takvih je pomorac Mario Golubović iz Splita koji je ovih dana posjetio Odjel za članstvo i počeo uplaćivati mjesečnu donaciju za majku nakon što je svoju hajdučku dužnost prikupljanja 7.500 kuna već ispunio, a tom smo prigodom porazgovarali s njim.

Što je to što te kao navijača Hajduka potiče da, i nakon što si prešao iznos potreban za mjesto u tematskom parku, doniraš i dalje?

Kao navijač Hajduka smatram se dužnim i obveznim pomoći koliko sam god u prilici. Ovo je jedinstvena prilika koja se pružila svim navijačima i simpatizerima Hajduka da osiguramo kontrolni paket u vlasništvu nad našim voljenim klubom i da se nikad ne ponove situacije iz prošlosti da nam političari ili bilo kakve druge osobe sumnjivog morala i namjera ulaze i rade nered u klubu. Mislim da bi se svatko tko se smatra navijačem ili simpatizerom trebao uključiti makar i najmanjim iznosom jer svaka je cifra dobrodošla i mislim da se svatko može jednom u mjesecu odreći dvije kave na rivi ili jedne kutije cigareta za budućnost i dobrobit kluba.

Koliko često, s obzirom na to da si pomorac, uspiješ doći na Poljud? Kako pratiš utakmice dok si na brodu?

U zadnje dvije godine uspijem doći na više od pola Hajdukovih domaćih i gostujućih utakmica jer sam otprilike podjednako na brodu i kući. Nažalost, ove sezone do derbija nisam bio na ni jednoj domaćoj utakmici jer sam po završetku prošle sezone, nakon što sam se vratio na brod, morao ostati mjesec dana duže i vratio sam se kući u listopadu nakon domaće utakmice s Osijekom kada je nastupila kazna od 4 utakmice bez publike. Na brodu, kad sam tek počeo prije 6 godina, nije bilo interneta pa su satelitski telefon i e-mail bili jedina veza s kopnom i na brzinu bih zvao kući i pitao za rezultat. Sada imam internet na brodu pa mogu nakon svake utakmice pogledati sažetke.

Kakvu poruku imaš za navijače Hajduka, ti kao netko tko nije u prilici biti stalno uz voljeni Klub?

Uživajte u svakoj utakmici Hajduka makar rezultat bio nepovoljan jer klub se bodri i u lakšim i težim periodima životima kao i svoja obitelj. Siguran sam da smo na pravom putu da se vratimo na stare staze slave. I sjetite se nas na dalekim morima i ostalih kolega navijača koji su trbuhom za kruhom bili prisiljeni otići u inozemstvo, a koji bi voljeli biti s vama na tribini svaki put.